NA VIŠKU REGATU S NOVIM JARBOLOM

Objavljeno: 12. 01. 2011. | Kategorija: O nama

Mnogi mi nisu vjerovali da ću s brodom otići po novi jarbol u Split.
A kad tamo, ne samo da se je otišlo po jarbol nego i na Višku regatu 2010.
Zašto sam naručio jarbol baš u Splitu nakon sto nam je na Kraljevačoj regati pao i savio se?

Jako je neugodno kada vam za vrijeme regate, ne baš po velikom vjetru, ali uz iznenadni reful  jarbol jednostavno završi u moru. Neznaš sta najprije učiniti. OK, nitko nije bio povredjen pa smo ga pokušavali izvući prije nego nam potone (a nemože zbog škote i gondoljere). Ustvari neznaš šta najprije, jedro dali je citavo, genovu…. Malo smo to pevezali i zvali u pomoč brod na vidiku kojeg znaš. To je bio brod „ALBERTINA“, sa našim Obradom – Brada koji je odmah napustio regatu i došao nam pomoći. Uzeo nas je u tegalj i doteglio do Črišnjeve, gdje smo sve podigli na obalu. (uz mali incident sa slovencem koji nam se nije htio maknuti sa rive, jer, „on su baš ukrcava“). Muka je bila velika, jer Kraljicu Majku sam ove godine u cijelosti obnovio, totalno na novo obojena, novi pašamani, platforme, klupe..a sada nemamo jarbol.

Prvo olakšanje bilo je da je brodica kasko osigurana, ali kako će proci sa osiguranje., nova neizvjesnost. Osiguravajuća kuća Kvarner osiguranje nije pravila probleme i odobren je novi jarbol, ostećena genova, ostećen rol-flok mehanizam i neka sitna oštećenja. Jedini problem bio je godišnji odmori pa nikako da se ispotpišu svi nalozi za isplatu.

Odmah sam pokušavao naći način kako popraviti, ili nabaviti novi jarbol. Popraviti se nije dalo vec isključivo  novi. Neka naše lokalne ponude nisu bile kvalitetne i nepotpune,  tako da sam se odlučio na naručivanje novog  jarbola u Splitu prema ponudi tvrtke  „ROMINA POMORSTVO“  Ponuda je glasila FCO Split, i odlučio sam da idem po njega u Split, jer će ga oni montirati i trimati. A inače bi se moralo orgAnizirati prijevoz do Rijeke (?), montiranje, trimanje…… I dan danas sam siguran da sam dobru odlučio.

Samo putovanje do Splita bilo je zanimljivo ali bez problema jer nas je u teglju vukao ELAN 45, tako da smo stigli brže nego da smo išli sami na svoj pogon.

A društvo mi je pravio Ivo Bratulić – Pupo iz Pule (član posade Matalupe)

Montaža u Splitu obavljena je u jedan dan, mislim jako kvalitetno i svakom bi preporučio tu tvrtku ako se, nedaj bože to vama desi. Sada imam novi jarbol, nove sartije, nove konope, popravljen rol i stručno popravljena genova.

A kada si u Splitu onde se ne može propustiti prilika da se ide na VIŠKU REGATU. Treba znati da je to regate velikih brodova i naša skupina je najmanje dozvoljena. U našoj skupini je bilo samo pet učesnika. Zna se da su sve to bili bolji jedriličari kada idu na tu regatu, a i brodovi su bili regatni. Elan 777, Navis 27, Murphy… Tako da već unutar skupine nemamo šanse. Do Visa bi došli na vrijeme da nas nije „vrtilo“ prije Splitskih vrata, i trebalo nam je još cca 30 minuta da bi stigli. Ništa zato, mnogi su stizali za nama.

Kolike su to „brodine“ u odnosu na nas vidi se kada smo bili vezani u Visu. Na kraju, najmanji.

U Visu nam je bilo lijepo. Obišli smo i Komižuu, a bilo je i vremena za odmor za šankom. Hrabra posada Kraljice Majke – Pupo, Dejan i ja.

Za povratak u Split trebalo je malo više truda. Bilo je, kažu,  juga 20-30 ali smo stigli. Doduše zadnji od pristiglih i na kraju smo zauteli 108 mjesto od 120 ucesnika. U skupini 5. Nekome je to slabo, meni je to bilo veličanstveno. Sa Kraljicom Majkom išli smo 5,5 milja u prosjeku na sat. Nikad nisam s tim brodom još tako brzo vozio. Šteta da nas od rječana koji su isto bili na regati, a prije su stigli do cilja nisu dočekali kako se mučimo kod ulaza u cilj. I nitko da nas slika.

Zelja mi je bila da, kada smo već  tu na jugu, idemo u povratku na Zadarsku Koku. Međutim u Visu nam je otkazao glavni motor i iskoristili smo priliku da nas i u povratku tegli ELAN 45. Povratak nije bio tako bezbrižan kao put dolje, pojavila se bura i sve što smo išli prema sjeveru, jačala je. Prenoćili smo ponovno kao i  prvi puta u Ižu. Drugi dan po prognozi – bura, tako da smo išli vanjskim putem prema Lošinju. Svejedno nas je bura tukla, naročito izmedju otoka, do 40 čvorova na mahove. Kako nam je javljeno da je jaka bura i kod Cresa, prenoćili smo u Malom Lošinju i slijedeći dan bez problema stigli do Kraljevice. Bez problema ? Na sred Kvarnera oprala nas je takva nevera da smo do Kraljevice dosli u kiši i uz pomoč kompasa (ha,ha).

Autor: Andrej Božić